Hrvatska

Međunarodna zaštita je mehanizam za zaštitu temeljnih ljudskih prava osobe koja mu je dodijeljen izvan zemlje podrijetla ili zemlje uobičajenog boravka, ako je osoba bez državljanstva. Dodjeljuje se nekome kome ljudska prava nisu zaštićena u njegovoj / njezinoj zemlji porijekla (ili drugoj zemlji u kojoj boravi) ili ne želi koristiti zaštitu te zemlje jer ima utemeljen strah od proganjanja ili ozbiljnog ozljeđivanja. U EU postoje dvije vrste međunarodne zaštite:

• a) status izbjeglice
• b) status supsidijarne zaštite

Izbjeglica je osoba koja se ne može vratiti u svoju zemlju zbog utemeljenog straha od progona na temelju rase, vjere, nacionalnosti, političkog stava ili članstva u određenoj društvenoj skupini. Izbjeglice imaju pravo na zaštitu od prisilnog povratka u svoju domovinu.

Supsidijarna zaštita se priznaje državljanima trećih zemalja ili osobama bez državljanstva koje se ne mogu smatrati izbjeglicama, ali se suočavaju s realnim rizikom od ozbiljne štete ako se moraju vratiti u svoju domovinu.

Tražitelji azila su osobe koje traže zaštitu, ali još nisu dobili status izbjeglice. Tipično, tražitelj azila traži međunarodnu zaštitu nakon dolaska u zemlju domaćina, dok se izbjeglicama odobrava zaštita izvan zemlje domaćina.

Prema UN- ovoj agenciji za izbjeglice (UNHCR), preseljenje se definira kao “premještanje izbjeglica iz zemlje azila u drugu državu koja ih je pristal,a primiti te im odobri trajno naseljavanje.” Program preseljenja je alat / način zaštite posebno ranjivih izbjeglica. Oni su premješteni iz prve zemlje domaćina, iz koje su pobjegli, iz rata, sukoba ili progona, u treću zemlju koja im nudi pristup i zaštitu izbjeglica. UNHCR, UN-ova agencija za izbjeglice, razvila je posebne kriterije za odabir izbjeglica koje se razmatraju za program preseljenja. Većina izbjeglica traži zaštitu u neposrednim susjednim zemljama (samo mali postotak odlazi u udaljene zemlje Europske unije kako bi tamo potražili azil), međutim pouzdana pomoć i dugoročne perspektive nisu uvijek zajamčeni. Države koje sudjeluju u programu preseljenja osiguravaju pravnu i fizičku zaštitu izbjeglica. To uključuje pristup sličnim građanskim, političkim, ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima koja uživaju i građani tih država.

Prihvatljivost pojedinaca za program preseljenja određuje UNHCR. Prvo morate biti prepoznati kao izbjeglica od UNHCR-a. Osim toga, prihvatljivost se ocjenjuje u okviru sljedećih kategorija: potrebe za pravnom i / ili fizičkom zaštitom, osobe koje su preživjele mučenje i / ili nasilje, zdravstvene potrebe, žene i djevojčice u riziku, spajanje obitelji, djeca i adolescenti u riziku, te nedostatak predvidivih trajnih alternativnih rješenja.

UNHCR procjenjuje pojedinačne potrebe za preseljenjem prema gore navedenim kriterijima i daje preporuke o tome tko bi trebao biti izabran. Konačna odluka je odgovornost zemlje primateljice. Zemlje primateljice mogu imati dodatne kriterije prijema u odnosu na UNHCR.

Proces preseljenja uključuje mnoge međunarodne i nacionalne aktere. Prvo morate biti prepoznati kao izbjeglica od UNHCR-a. UNHCR procjenjuje pojedinačne potrebe za preseljenjem na temelju osam kriterija:

• Potreba pravne i fizičke zaštite
• Osobe koje su preživjele nasilje i mučenje
• Medicinske potrebe
• Žene u riziku
• Spajanje obitelji
• Djeca i adolescenti
• Starije izbjeglice
• Nedostatak mogućnosti za lokalnu integraciju

Ako ispunjavate barem jedan od ovih kriterija i nemate dugoročne izglede u svojoj zemlji porijekla ili u zemlji u kojoj ste izbjegli, onda će vas UNHCR predložiti za program preseljenja uz vaše odobrenje. Konačnu odluku donosi država primateljica koja može imati dodatne kriterije za ulazak. Kada vam država odobri ulazak, dobit ćete stalni boravak i zaštitu izbjeglica.

UNHCR-ov priručnik programa preseljenja

European Resettlement Network – The resettlement process

European Resettlement Network – Što je program preseljenje?

Podaci o preseljenju UNHCR-a